Principi materijalizacije ekološke kuće

Principi materijalizacije ekološke kuće

PRINCIPI MATERIJALIZACIJE EKOLOŠKE KUĆE

Ranko Kovačević, dipl. ing. arh.

1. UVOD

Zavezanost u čvor koja se osjeca na svim poljima života, a koja je posljedica tehnološke civilizacije (pre)zrelog kapitalizma, izazvala je opšte stanje ZAGAĐENOSTI i BOLESTI i jaku potrebu za nečim što je ZDRAVO.

Šta se dogodilo sa graditeljskim zanatom? Ranije je graditelj sve zahtjeve rješavao primjenom jednog (drvo, kamen), dva (drvo-kamen, opeka-drvo) ili najviše tri (kamen-drvo-čelik, opeka-drvo-čelik, kamen-opeka-drvo) materijala. Današnji graditelj jednim materijalom rješava nosivost, drugim zaštitu od toplotnih uticaja, trecim zaštitu od vlage i padavina, četvrtim i petim spaja ove prethodne, a šestim, sedmim i beskonačnim sve to od propadanja ; i na kraju se uhvati za glavu јеr nema “čarobnog” materijala koji bi obezbijedio “suživot” svih ostalih.

Pokušaj da se pronađu neke polazne pretpostavke za građenje zdrave kuce, i to ne u smislu gotovih rješenja vec više kao putokaza za naredna istraživanja, predmet je ovog rada.

2. “EKOLOŠKA KUĆA”- RADNA DEFINICIJA

Ako pođemo od toga da je EKOLOGIJA nauka o odnosima živih bića međusobno i prema svojoj okolini, i ako je KUĆA uređena cjelina kojom čovjek stupa u obostrano korisne odnose sa svojom okolinom onda je kuća sama po sebi ekološki pojam i naziv “ekološka kuca” je pleonazam. Međutim, ova stilska greška je ipak namjerna jer ima za cilj da naglasi da smo okruženi i da živimo u kućama koje ne poštuju ekološka pravila uvažavanja sredine i pažljivog odabira sredstava građenja i da bi baš tome trebalo posvetiti posebnu pažnju. Ono što se u pojmu “ekološko” ovdje neće razmatrati odnosi se na granična područja ekologije, gdje se ona dodiruje sa sociologijom i psihologijom, kao i na pitanje odabira, ispitivanja i uređenja mjesta na kojem se gradi kuća. Pošto je ovo posmatranje isključivo sa gledišta materijalizacije, pojam “EKOLOŠKA KUĆA” u ovom tekstu podrazumijeva KUCU kao proizvod graditelja kojim se štetni uticaji od okoline i od primijenjenih materijala i spojeva svode na najmanju mjeru.

3. ŠTETNI UTICAJI I NJIHOVO PORIJEKLO

Da bi se odredilo šta je to “zdravo” postoji mnogo načina. Jedan od njih, možda ne najpravilniji ili najdosljedniji, ali svakako jedan od jednostavnijih, je određivanje šta je to “bolesno”. Dio tog određenja važan za ovu temu sadrži u sebi prepoznavanje štetnih uticaja kojima kuća djeluje na one koji u njoj žive. Obzirom na materijalno porijeklo štetnih uticaja nameće se prepoznavanje tih uticaja po njihovoj materijalnoj prirodi, pa se mogu zapaziti dvije osnovne vrste uticaja: preko čestica i preko zračenja.

Pod pojmom “čestica” ovdje se ne podrazumijevaju čestice u uobičajenom značenju već čestice kao najmanji materijalni uzorci izazivača štetnih uticaja: atomi, molekuli ili osnovni sklopovi neke materije u čvrstom, tečnom ili gasovitom stanju; mikrobi, jajašca, larve i slične “žive” čestice.

Pojam “zračenja” ovdje podrazumijeva sve što se u fizici naziva zračenjem kao svojevrsnim oblikom prenosa energije.

I dok su štetni uticaji od čestica manje-više poznati i predvidljivi, ono što je poseban “znak” savremenog stanovanja jesu nevolje sa zračenjima, posebno onima koja se ne mogu osjetiti čulima i koja zbog toga čine najopasniji skup štetnih uticaja. Ova zračenja se takođe mogu podijeliti, i to na zračenja koja se raznim spravama mogu mjeriti ili bar zapaziti (elektromagnetna, jonizujuća, radioaktivna i kosmička) što znači da im je priroda poznata, i ona zračenja čija je priroda još nepoznata, kod kojih se mogu mjeriti samo prateća poznata zračenja, ali koja mogu osjetiti ljudi koji su posebno obdareni (zračenja iz zemlje, kuca i predmeta -radiestezijska zračenja).

Jedan od najopasnijih zagađivača prostora je RADON, radioaktivni gas koji izaziva rak pluca, a potiče od mineralnih građevinskih materijala, posebno onih koji su proizvod savremene tehnologije građenja.

Dosadašnja istraživanja štetnih uticaja materijala koji se primjenjuju u građevinarstvu izdvojila su šest najopasnijih zagađivača prostora: azbest, otrovni materijali, rastvarači, radon, biološki zagađivači i sredstva za zaštitu od njih.

Posebno opasni štetni uticaji potiču od zračenja koja se opažaju radiestezijski, a čija priroda još uvijek nije sasvim određena. Za sada se zna da takva zračenja imaju više oblika zavisno od svog izvora:

prirodni talasi koji potiču od sastava i fizičkih osobina tla,
telurske struje – uticaji koji su posljedica svih vrsta kretanja u tlu,
podzemne građevine,
tehnoloski objekti,
zgrade, zavisno od materijala od koga su sagrađene i vrste i količine instalacija,
geobiološka (Hartmanova) mreža,
sopstvena zračenja pojedinačnih predmeta i živih bića.

Osobine pojedinih materijala sa gledišta građenja zdrave kuće još uvijek nisu jasno određene, ali se na osnovu istraživanja Dr Hartmana i Dr Palma mogu sažeto iskazati sljedeća svojstva:

metali su načelno nepovoljni, pogotovu ako se površinski primjenjuju (limovi, mreže);
beton je nepovoljan, posebno kada je armiran ili kada agregat potiče iz nepovoljnog izvorišta;
vještački materijali su načelno nepovoljni;
kamen je povoljan zavisno od nalazišta;
drvo je povoljno;
opeka je povoljna.

Nakon jednog ovakvog pregleda štetnih uticaja samo po sebi se nameće da za svaki pojedinačni materijal pokušamo utvrditi njegove osobine sa stanovišta zdrave kuće, što je predmet narednog dijela ovog teksta.

4. GRAĐEVINSKI MATERIJALI I NJIHOVE OSOBINE

1. BETON – Oblikovnost i nosivu moć betona niko ne može poreći. Njegova primjena u većim konstrukcijama, naročito u niskogradnji je nezamjenljiva. Ali nevolje nastaju kada se primjenjuje za izgradnju kuća za stanovanje. Kada je u pitanju zaštita od toplote (hladnoće) i vlage beton je tu loš, bolje reći nikakav.
Ako mu je agregat vulkanskog porijekla ili sa nalazišta koje je izvor radioaktivnih ili radiestezijskih zračenja, ili ako je sa pucolanskim cementom, onda postaje štetan po zdravlje. Njegova štetnost se bitno uvećava ako je armiran, a on se gotovo uvijek kao takav koristi, pa sve ovo znači da se beton za izgradnju kuća ne može preporučiti i da njegovu primjenu treba svesti na najmanju mjeru.

2. ČELIK I OSTALI METALI – Nosivost, sklopivost i rasklopivost čelika su nesumnjivi, i tamo gdje se te osobine traže prije svega drugog, njegova primjena se ne može osporavati. Međutim, elektroprovodljivost čelika i ostalih metala, i na njoj zasnovana osobina stvaranja i pojačavanja fizičkih polja, talasa i zračenja čini metale vrlo nepovoljnim za primjenu u gradnji kuća jer bitno remete energetsko okruženje. Njihova štetnost je izrazita ako se primjenjuju površinski – kao table lima ili armatume mreže, pa takvu primjenu metala
pogotovu treba izbjegavati. Postoje predpostavke da bi određena primjena bakra i aluminijuma mogla biti prilagođena i korisna.

3. OPEKA – Čvrsta je, pogodna za raznovrsne oblike zidova, stubova, svodova, pa čak i tavanica, hemijski stabilna, održava ravnotežu vlage i vazduha i JEDINI JE MATERIJAL КОJI IMA SVOJSTVO TOPLOTNE IZOLACIJE I AKUMULACIJE, što je čini do sada neprevaziđenim materijalom. Jedina nepovoljnost može doći ukoliko je glina sa radioaktivnog ili geopatogenog nalazišta, ali to se može utvrditi i u toku pečenja umanjiti.

4. KAMEN – Kamen je, prije svega, dostojanstven i lijep. Za razliku od opeke, nije tako lak za zidanje i loš je toplotni izolator. Najpogodniji je za popločavanje podova. Kao i kod opeke, njegova štetnost zavisi od nalazišta. Kao agregat za beton ili kao kamen za zidanje nepovoljan je ako je vulkanskog, a povoljan ako je sedimentnog porijekla (pješčar, krečnjak).

5. DRVO – Treći član velikog trojstva prirodnih materijala (“kondenzovana svjetlost”). Izuzetno je zdrav ako se na prirodan način priprema, ugrađuje, štiti i održava. Mana mu je što pruža utočište raznoj gamadi pa ga je potrebno zaštititi, a sredstva koja se primjenjuju danas za zaštitu drveta su uglavnom vještačka i lošeg hemijskog uticaja na zdravlje, pogotovu u postupku rada sa njima.

6. LAKI BETONI – Najbolja osobina ovih materijala je baš to što su laki. Međutim, postupak proizvodnje ovih materijala čini ih fizičko-hemijski nestabilnim, što prouzrokuje nepovoljno prisustvo njihovih čestica u prostoru. Takođe njihov sastav predpostavlja da mogu biti izvori ili dobri prenosnici štetnih zračenja. Treba uzeti u obzir da se radi o “mladim” materijalima čije je ispitivanje još u toku. To znači da se opšte i konačne ocjene još ne mogu donositi, ali neka dosadašnja zapažanja namecu oprez u korišćenju ovih materijala.

7. VJEŠTAČKI PREMAZI ZA ZIDOVE – Danas se rijetko mogu naci zidovi koji nisu premazani vještačkim plastičnim sredstvima koja potpuno sprječavaju razmjenu vazduha i vodene раrе, ne omogućavaju smanjenje koncentracije rаdona niti priliv negativnih jona (negativnih po naelektrisanju, a pozitivnih po
dejstvu). Otrovni metali u sastavu ovih premaza kao i rastvarači koji se koriste mogu svojim prisustvom izazvati ili pospješiti mnoge bolesti.

8. VJEŠTAČKI PREMAZI ZA DRVO – Insekticidi i fungicidi koji se danas koriste u obradi i zaštiti drveta mogu dovesti do raznih organskih poremecaja, pa čak i do raka, i zato ih treba izbjegavati.

9. MATERIJALI OD MINERALNIH VLAKANA – Nesumnjiv je značaj termoizolacije u današnjoj krizi energije, nesumnjivo je da su najbolji izolatori upravo od mineralnih vlakana, ali je isto tako nesumnjivo da prisustvo čestica ovih materijala u prostoru nije nimalo zdravo, pogotovu ako se radi o prostorima gdje nije spriječeno njihovo slobodno kretanje.

10. PLASTIKA – Primjena plastike (osim one koja se sadrži u prethodno pomenutim materijalima) još uvijek nije tako opasna, ali djeluje prijeteće obzirom na razvoj tehnologije. Upotreba plastike u završnoj obradi i proizvodnji upotrebnih predmeta čini je, zbog neposrednog dodira sa čovjekom, izrazito važnom, što nameće potrebu za ozbiljnim ispitivanjima mogučih štetnih uticaja i nameće uzdržanost u opštoj ocjeni, ali i oprez u korišćenju.

Sažeti prikaz navedenih osobina materijala koji se danas najviše primjenjuju dat je sljedećom tabelom:

 

5. MOGUĆI PRISTUP MATERIJALIZACIJI EKOLOŠKE KUĆE

Bez obzira što istraživanja štetnih uticaja primjenjivih materijala još uvijek traju, osobine ovih materijala su ipak dovoljno poznate da bi se problem mogao odrediti i da bi se mogli postaviti pravci za njegovo rješavanje.

Svakako da bi najispravniji pristup podrazumijevao pokretanje svih raspoloživih mogućnosti da se ispitivanja materijala pospješe i dovedu do nesumnjivih zaključaka na osnovu kojih bi se vršio odabir i postavljala načela primjene pojedinih materijala. Međutim, izgleda da bi za ovakav posao trebalo mnogo vremena, a stanje nameće hitnost djelovanja.
Drugi pristup bi imao za cilj pronalaženje i proizvodnju sasvim novih materijala koji bi ispunjavali zahtjeve zdrave kuće, ali ovaj pristup je put u neizvjesno jer ne može obećati uspjeh.

Treći, i u okvirima ovog teksta posljednji, pristup podrazumjeva oslanjanje na provjereno i pouzdano – znači uvažava tradicionalne načine građenja, ali koristi postojeće raspoložive materijale.

Ne poričući značaj prva dva pristupa, ipak izgleda da je treci pristup najupotrebljiviji kao polazište materijalizacije ekološke kuće.

6. MOGUĆA PRIMJENA PRAVILA:

NAČINI TRADICIONALNI – MATERIJALI POSTOJEĆI

Paracelzus je pisao: “Sve je otrov, samo je pitanje mjere.” I to je tačno. Svaki od danas raspoloživih materijala može biti, u određenim okolnostima, opasan po zdravlje. Idealnog materijala nema. Ali “idealno” kao pojam može biti veoma korisno u smislu postavljenog cilja, uz svijest o tome da je ono što je blizu idealnog, sasvim zadovoljavajuće.

Pokušaj da se na osnovne građevinske dijelove kuće primjeni navedeno pravilo mogao bi izgledati ovako:

1. VANJSKI NOSIVI ZID – Odbacujući višeslojne zidove kakvi se danas primjenjuju, kao nepovoljne, a uvažavajući tradicionalno rješenje sa zidom od pune opeke i prihvatajući ponudu tržišta i mogućnosti organizacije građenja, proizilazi da je zid od giter blokova zaista dobro rješenje.

2. VANJSKI PREGRADNI ZID – Odbacujući primjenu lakih betona i mineralnih termoizolacija, najbolje rješenje pruža šuplji glineni blok uz napomenu, koja važi za sve vrste zidova, da se malterisanje (i vanjsko i unutrašnje) obavlja produžnim malterima koji omogucavaju mnogo bolju ravnotežu fizičko – hemijskih uticaja između vanjskog i unutrašnjeg prostora.

3. UNUTRAŠNJI NOSIVI ZID – Pozivajući se na već iznijete razloge – giter blok je najbolje rješenje.

4. UNUTRAŠNJI PREGRADNI ZID – Tanki šuplji glineni blok zadovoljava sve zahtjeve, kao i šuplja opeka normalnog formata.

5. TAVANICE – Za krovnu konstrukciju, potkrovne tavanice i međuspratne tavanice manjih raspona drvo pruža sasvim prihvatljiva rješenja. Problem su masivne tavanice. Suština problema je u tome što je tavanica izložena savijanju, pa se za savladavanje zatežućih sila mora primjenjivati čelik. Moguća rješenja nalaze se u primjeni montažnih tavanica sa lakom glinenom ispunom za izbjegavanje površinske primjene čelika (armaturnih mreža). Moguca su rješenja po ugledu na pruski svod gdje se površina između nosača premošcava plitkim svodovima od opekarskih proizvoda.

6. TOPLOTNA IZOLACIJA – Umjesto izolacija od mineralnih vlakana koristiti izolacije od biljnih vlakana sa prirodnim vezivom, u krajnjem slučaju i sa cementnim vezivom, proizvode od ekspandirane gline ili šuplje opekarske proizvode koji zbog manjeg otpora prolazu toplote imaju vecu debljinu, ali uz to imaju i termo-akumulacionu moć.

7. IZOLACIJA OD VLAGE I VODE – Ovdje treba primjenjivati bitumenske proizvode i to one koji su bez otrovnih dodataka ili rastvarača.

8. OBRADA ZIDOVA I PLAFONA– Umjesto plastičnih boja sa otrovnim sastojcima i rastvaračima preporučuje se kreč ili, posebno za vanjsku obradu, boje na bazi vinila ili akrilika koje se rastvaraju vodom. Načelno, preporučuju se boje koje ne zaptivaju zidne površine i ne sprječavaju uspostavljanje ravnoteže vazduha i vlage.

9. OBRADA I ZAŠTITA DRVETA – Među najotrovnijim hemikalijama koje se danas koriste u građevinarstvu su sredstva za obradu i zaštitu drveta. Zaštita drveta počinje u trenutku sječe i nastavlja se čuvanjem do trenutka ugradnje.
Prirodna sredstva za zaštitu (sirće, ulje, ter, vosak, damar, mastiks) uglavnom se dobijaju preradom samog drveta.

10. ZVUČNA IZOLACIJA– Umjesto mineralnih vlakana koristiti proizvode od bitumena i nelijepljene plute.

Strah ili lijenost mogu uticati da ove preporuke izgledaju kao uputstva za “bacanje para”, ali je od te primjedbe tačno jedino to da je ovakav način građenja malo skuplji od uobičajenog. Masovna primjena ovog načina građenja podstakla bi proizvodnju zdravih materijala, što bi, s druge strane, uticalo na smanjenje pojedinačnih cijena.

7. ZAKLJUČAK

Svakako da jedan ovakav tekst ne može riješiti sva pitanja o načinu građenja ekološke kuće, јеr je to pitanje složeno i zahtijeva rad na još nekim poljima istraživanja kao što su: 1. pitanje otklanjanja štetnih uticaja koji potiču od instalacija, 2. pitanje “priliva i odliva” i stepena iskorišćenosti energije, 3. pitanje troškova koje je posebno neizvjesno u našim današnjim okolnostima i 4. pitanje materijali zacije upotrebnih predmeta i sredstava za održavanje domaćinstva. Ali, ako i “put od 1000 milja počinje jednim korakom” neka ovo bude bar priprema za jedan od koraka na putu do zdrave kuće.

Tekst preuzet iz knjige:
Tradicionalna arhitektura Crne Gore

Univerzitet Crne Gore
Građevinski fakultet

Monografija
Podgorica, 2005.

Izvor: montenegrina.net

Terrabija

Related Posts
Leave a reply