Skip to main content

Kuća Terracota, najveća kuća od gline na svetu

Kada ljudi posete kuću Terracota prolazeći kroz mali grad Villa de Leyva u Bogoti, Kolumbija, odmah osete privlačnost, ali u isto vreme njihova čula vodi i radoznalost: Kakvo je ovo mesto? Ko je osmislio tako veliku zgradu nepravilnog oblika, boja i tekstura? Zašto? Koja je njena namena? Ko je autor? Ko je vlasnik danas? Kakav je osećaj boraviti unutra i da li u njoj i danas ljudi stanuju?

Osim toga što je ovo najveći komad keramike na svetu, kuća Terracota je neuporedivo umetničko delo, to je spoj ne samo arhitekture i dizajna već i svih mogućih zanatskih umetnosti. Sve ovo stvorio je dizajner, kolumbijski arhitekta Octavio Mendoza Morales, on veruje da stvaranje inovativnih prostora omogućuje alternativni način života, odnosno prijateljski način života koji nije okrenut samo ka stanovnicima kuće već i ka njihovoj okolini i zajednici.

Između ostalog, filozofija arhitekte Mendoza sugeriše da “nastaniti se” ne podrazumeva samo zauzimanjem sopstvenog unutrašnjeg prostora, već da postoji i suživot sa drugim kućama u neposrednoj blizini, bez obzira na činjenicu da li su to u pitanju drugi ljudi, životinje, pustinja, ruralna ili urbana sredina.

Njegov sistem izgradnje i njegova uverenja nas pozivaju da usvojimo ne svakodnevnu dinamiku koja transformiše čitav koncept onoga što obično nazivamo “arhitektura”; počev od običnog čina projektovanja i izgradnje prostora, a završava se sa tim kako smo napravili dom za život. Na taj način on nas navodi da smo mi u stanju da stvorimo jače veze između struktura, ljudi i prirode.

Kako bi produbili svoje znanje o ovoj jedinstvenoj perspektivi, kao i na samu kuću Terracota, objavljujemo kratak intervju sa arhitektom Mendozom, koji odgovara na gotovo sva pitanja i nedoumice.

Dakle, arh. Mendoza, da li nam možete opisati šta je to kuća Terracota?

“Da vidim..dobro..u osnovi, kuća Terracota je simbol mog manifesta: Projekat gradnje koji pretvara zemlju u stambenu arhitekturu, koristeći samo pomoć prirodnih resursa, osim zemlje, ostala tri elementa prirode (vazduh, vodu i vatru), koja dolaze iz istog tla.

Ideja je izgraditi takvo mesto gde, dok se prostor “suši”, vi stvarate predmete i oblike koji imaju i svoj funkcionalni karakter. Nakon što su konstruktivni procesi i “sušenja” završeni, elementi nastali u tom procesu mogu biti zadržani ili prodati (ovo se odnosi na uptrebnu keramiku), ideja je razmena sa komšijama kako bi se povratio jedan deo ulaganja. Upravo to je tačka koja moj predlog čini samoodrživim, jer ne uzimamo samo u obzir blagostanje okoline (uključujući samo prirodne resurse u zgradi), već i stvaranje aktivne zajednice i razvoj jakih veza unutar te zajednice, odnos koji podstiče socijalizaciju i saradnju između svojih članova.

Dodatno, činjenica je da je kuća Terracota jedinstven prostor, njena sudbina nije samo u tome da promoviše određenu filozofiju već i da postaktne iskru u arhitektonskom i umetničkom eksperimentisanju. To znači da smo mi uvek motivisani da stvaramo alternativne predloge za korišćenje i uređenje svojih prostora i to sve uz pomoć osnovna četiri elementa prirode. Iz tog razloga mi smo stalno u kontaktu sa zanatlijama, umetnicima, arhitektama, dizajnerima i svim ostalim koji su zaiteresovani da ovaj projekat ide dalje.

To je sve iz razloga da kuća Terracota podstiče praksu umetnosti i zanatsva kao jezika i sredstava za život….”

Kako je kuća Terracota rođena?

” Kao mali posmatrao sam umetnike, arhitekte i zanatlije kako transformišu zemlju u razne građevinske sisteme. Naki od tih sistema su poznati kao nabijena zemlja, čerpić, pleter ili jednostavno blokovi od zemlje. Godinama kasnije, nakon što sam diplomirao na Arhitektonskom fakultetu u Bogoti, primetio sam kako su naši gradovi i njihove kuće obično izgrađene od miliona pečene cigle, zapravo sve ono što neprestano aktivira naše potrošačke navike, kao i nesvesne postupke koji su štetni za našu planetu. Što je još gore, postao sam svestan kako materijal tog oblika ograničava način konstruisanja i dizajn zgrada i naselja.

Nekoliko godina razmišljao sam o tom fenomenu, pogotovo o tome da mora postojati drugi način da se uspostavi odnos između prostora i materijala od kojeg je on napravljen. Tako sam odlučio da napravim korak napred u svim tehnikama o kojima sam učio, i u tom koraku odlučio sam da koristim prirodno tlo kao moj glavni građevinski materijal. Na taj način želeo sam da stvorim prigodno mesto za našu zaštitu, odmor i rekreaciju.

Kasnije se na tu ideju nadovezao koncept o stvaranju jedne ogromne opeke koja u sebi ima sve što nam je potrebno za život ( od glavne strukture do predmeta), i sve to uz veoma nisku cenu.”

Nakon svih ovih godina rada na svom projektu, možete li nam reći koje su prednosti primene ovakvog sistema gradnje?

“Za početak, imamo činjenicu da ćemo napraviti najbolji objekat od materijala pronađenog na licu mesta, bez obzira na lokaciju objekta. U toku gradnje mi dajemo oblik kući uz pomoć običnog alata, baš kao što i zanatlije prave svoje vlastite komade keramike. Tlo, budući da je u plastičnom stanju, omogućuje nam da podižemo objekat sve više i više, upravo do tačke gde želimo da ona bude završena. Kasnije, u kratkom vremenskom periodu, tlo počinje samo da se suši, i zatvara konstrukciju na način da donosi život i lepu strukturu. Dobijamo prostor gde će se odvijati ista vrsta života kao u prostoru od napravljenom milion opeka, jedina razlika je što naš prostor zahteva samo prirodne elemente i vrlo nisku cenu.

Takođe, tu je i ideja da su svi elementi proizvedeni korišćenjem istog principa i svi imaju lični dizajn, recimo da je sve “po meri”, jer savršeno odgovaraju potrebama i željama stanovnika, budući da su izgradjene po sopstvenim idejama i vlastitim rukama. To se odnosi na sve tipove zgrada, nezavisno od njihove namene: stambene, rekreativne, hramove, industrjiske…

Osim toga, činjenica da zemlja ima veliku termičku masu koristi nam da akumuliramo sunčevu toplotu i iskoristimo je za hladne sate.”

Poslednje, ali ne i manje važno jesto to da ovaj sistem čini najbolje u sistemu prirodnih procesa i time pruže različite mogućnosti promovisanja života u skladu sa prirodom….

Za kraj, kako vidite budućnost kuće Terracote?

“Glavna konsturkcija je završena u oktobru 2012 ali mogućnosti za odvijanje kreativnih procesa unutar kuće su beskonačne. Kuća Terracota je živi projekat koji se nikada neće završiti, i ako neko odluči da nam se pridruži uvek će biti mogućnosti da stvaramo nove objekte koji će transformisati oba čnačina života kao i načine razmišljanja. Kuća Terracota je otvoreno mesto za sve umetnike i zanatlije koji žele da se razvijaju, podučavaju ili uče. Tp znači da je njen cilj bezvremenski i da ima globalni značaj.”

dipl.ing.arh. Ivana Rakarić

Slike preuzete sa zvaničnog sajta Terracota

 

 

Leave a Reply