Zašto se moramo vratiti Zemlji

Zašto se moramo vratiti Zemlji

 

 

 

Zašto se moramo vratiti Zemlji

4a6364703bc4d0b04c1bb36e38199b5a

 

Moramo se vratiti zemlji. Moramo se vratiti nematerijalističkom seoskom načinu života . Samo takav način života u kome imamo blizak odnos sa Prirodom i gdje često moramo da radimo vrlo teške poslove, daće nam jedinstven čovječan život.

Savremeni način života u velikim gradskim područjima sa trgovinama, industrijom, brzim prevozima je neljudski. Takav život je podstakao i omogućio razvoj prave tiranske Države čiji zakoni su u suprotnosti sa svim što je ljudsko.

Čovječnost je u razumu, u skupljanju znanja i mudrosti iz sopstvenih iskustava i u neposrednom i razumnom (a to znači domaćinskom, časnom i vaspitanom) odnosu sa drugim ljudima. To znači da se sud o drugima treba donositi na osnovu ličnog upoznavanja. Posebno, čovječnost je kada se sud donosi na osnovu slike koju smo izgradili ličnim iskustvom.

Život u savremenom svijetu je površan i brz put koji nameće uobražene ideje (kao „ekonomija“ sa njenim „ekonomskim rastom“ ili programi nekih „političkih partija“), put trgovine, put pretvaranja pojedinca u potrošača i podanika neke Države. Budućnost većine pojedinaca takve otuđene Države je i određivanje njihovih života, njihove udobnosti, potreba ili njihove porodice.

Stanovništvo takve savremene Države kupuju hranu u prodavnicama, ili još gore u „supermarketima“. Njihov rad se obavlja u kancelarijama i uglavnom je povezan sa Državom ili njenom trgovinom, industrijom ili poslovanjem. Vrlo je malo kontakta sa zemljom, sa Prirodom, a pogotovo u smislu teškog rada na zemlji. Dnevni i godišnji ciklus savremenog života je otuđeni brzi ritam koji se nameće čovjeku kroz njegov savremeni „posao“. Osim toga, stanovnici takve savremene Države posmatraju svijet i druge ljude uglavnom „učenjem“ i „znanjem“ koje dobiju u školama i na fakultetima, ili na nekakvim „kursevima“ kojih danas imate obilje i o svačemu.

Tako na kraju ljudi počinju da koriste ideje koje su dobili kao mjeru po kojoj sude, kao da je to njihovo lično znanje, kao da to nisu naučili već to znaju iz iskustva. Zato sada u svim savremenim nacijama-Državama vrlo veliki broj ljudi koristi droge. Mnogo ljudi krade, vara, pljačka i radi sva ta kukavička djela. Dobar dio ljudi (zapravo većina) je nevaspitana i nije ih briga što njihov materijalistički, iskorištavajući način života uništavaju zemlju i Prirodu.

Nasuprot tome, pravi seoski život, život na zemlji i od zemlje, je taj koji stvara budućnost zemlje i Prirode. Na taj način pojedinac živi u sporijem i mirnijem ritmu Prirode, ritmu koji je određen Prirodom i njenim godišnjim dobima.

Povratak izvornom

Moramo se vratiti zemlji čak i po cijenu da zaboravimo mnogo privlačne udobnosti i pogodnosti savremenog svijeta. Upravo je naša želja za takvim udobnostima i pogodnostima pomogla da se stvori i oformi ovakav neprirodni savremeni svijet.

Činjenica je u stvari da je naš savremeni način života neljudski, ili, ako tako mogu da kažem, podljudski. Takav život stvara i opravdava podljudsko ponašanje, to je činjenica bez obzira na svu retoriku koju upotrebljavaju političari i ostali prodavači magle.

Rezultati takvog podljudskog ponašanja su očigledni i najbolje vidljivi u velikim urbanim sredinama: pijane, nevaspitane protuve oba pola; bande mladih koje bazaju gradskim blokovima uznemiravajući ljude; grupno i pojedinačno razbojništvo, silovanje, džeparenje, bez ikakve kontrole; naoružane bande narko bosova koje nose i upotrebljavaju oružje; nevaspitani, nepažljivi i nervozni vozači; sebični, napuhani, nalickani i tašti „biznismeni“ (prim.prev: bizmizmeni – kod nas najveći geaci) koji se ponašaju nevaspitano jer imaju novca… I tako dalje u nedogled.

Savremeni svijet postaje sve manje ljudski: sve je manje razuma, sve je manje slobode. Šta su zatvori, ako ne neljudske tvorevine? Šta su zakoni, ako ne sredstva za uspostavljanje kontrole Države nad ljudima? Šta su pretjerana ovlaštenja koja ima Policija, ako ne znak okupacione vlade? Šta su klanice, ako ne spomenici našoj nezajažljivoj neljudskoj želji? Nije potrebno uhranjivati i klati toliko stoke koliko mi želimo da jedemo, kao što nisu potrebni niti drugi luksuzi savremenog svijeta: televizija, automobili, frižideri, mobilni telefoni… Zbog proizvodnje ovih stvari prekrili smo Zemlju fabrikama, nezajažljivo koristimo sirovine koje nam Zemlja daje. Vlasnici fabrika iskorištavaju ljude koji za njih rade, a bankari iskorištavaju i vlasnike fabrika i radnike.

Trebamo znati i ponašati se u skladu sa istinom da je svaki naš loš postupak prema drugom čovjeku ustvari postupak kojim ga ikorištavamo.
Mi ljudi, naročito zapadnjaci, smo postali kao kuga koja uništava sve pred sobom na ovoj planeti. Naši postupci prema drugim ljudima su užasni: ljudi su iskorišteni na svaki mogući način, u svakome gledamo ili objekat za zadovoljenje neke svoje potrebe ili nekakvu pretnju ili neprijatelja. Gdje je nestala pristojnost? Gdje nam je učtivost? Gdje je lagana, tiha dubokoumnost koja krasi pravi seoski način života?
Naše postupanje prema drugim oblicima života na ovoj planeti je isto tako užasno, ako ne i gore. Bezobzirno ih iskorištavamo, koljemo i gledamo na njuh samo kao na robu koja se cijeni, kojom se trguje i koja se koristi.

Ne moramo živjeti ovako kao sada. Ne moramo iskorištavati ljude, životinje i samu Zemlju. Možemo početi da se kontrolišemo, da zaustavimo svoji pohlepu, osjećaje i želje za materijalnim dobrima i luksuzom. Možemo se ponašati kao razumni i pristojni ljudi prema drugim ljudima.

Takva samokontrola i takvo uljudno ponašanje čine čovjeka. Zbog toga treba odabrati jednostavan seoski život, život u skladu sa Prirodom, gdje ćemo sami proizvesti hranu potrebnu za život nas i naše porodice. Neki drugi ljudi bavili bi se zanatstvom i proizveli neophodne stvari koje nam trebaju (na primjer odjeću). Nestalo bi zla, zelenaštva i iskorištavanja radnika. Sve što nam je potrebno može se proizvesti na prirodan način u jednoj maloj prirodnoj zajednici. Za sve što nam nije potrebno trebaju industrija, trgovina, biznis, banke, iskorištavanje…

Izbor imamo, imamo mogućnost da se promjenimo na bolje koristeći svoju volju: kontrolišući svoje želje, osjećanja i potrebe. Svi se možemo ponašati razumno i ljudski prema drugim ljudima i ostalim oblicima života na ovoj planeti.

Pitanje je hoćemo li to i uraditi? Hoćemo li težiti da postanemo više ljudi? Ili ćemo nastaviti kao do sada iskorištavajući ostale ljude i život na Zemlji, kao i samu Zemlju?

Napisao: Dejvid Majat

Preveo: G. Č.

Izvor: https://www.stormfront.org/

Terrabija

Related Posts
Leave a reply